ponedjeljak, 06.08.2007.
Mome Eri
Dragi,
ljutiš me, živciraš me, hebeš me u zdrav mozak.
Ostavljaš prljave čarape po svuda.
Ne ispireš kadu za sobom.
Ne spremaš za sobom.
Ne pereš suđe.
Nekako uvjek ja ispadnem kriva.
Udebljao si se 20 kila.
Ne znaš upaliti veš-mašinu.
Slušaš narodnjake.
Ne staviš novu rolu WC papira kad potrošiš staru.
Navečer mi popiješ zadnje mlijeko, tako da u jutro nemam za kavu.
Imaš puno previše familije.
Kritiziraš moju kuhinju.
Kažeš da su svi CSI-evi isti.
Prigovaraš mi da trošim previše.
Kad ti se žalim na nešto kažeš mi da skratim.
Koristiš moje skupe šampone.
Njuškaš mi po blogu i mejlovima.
I po mobitelu.
Gledaš gole tete na internetu.
I kompjuter puniš virusima.
I zivkaš me 5 puta dnevno iako znaš da ne volim telefonirati.
I ne čuvaš me od vanzemaljaca.
Svejedno;
"Still the One"/ Shania Twain
When I first saw you, I saw love. And the
first time you touched me, I felt love. And
after all this time, you're still the one I love.)
Looks like we made it
Look how far we've come my baby
We mighta took the long way
We knew we'd get there someday
They said, "I bet they'll never make it"
But just look at us holding on
We're still together still going strong
(You're still the one)
You're still the one I run to
The one that I belong to
You're still the one I want for life
(You're still the one)
You're still the one that I love
The only one I dream of
You're still the one I kiss good night
Ain't nothin' better
We beat the odds together
I'm glad we didn't listen
Look at what we would be missin'
They said, "I bet they'll never make it"
But just look at us holding on
We're still together still going strong
They said, "I bet they'll never make it"
But just look at us holding on
We're still together still going strong
(You're still the one)
You're still the one I run to
The one that I belong to
You're still the one I want for life
(You're still the one)
You're still the one that I love
The only one I dream of
You're still the one I kiss good night
I'm so glad we made it
Look how far we've come my baby
Nisi ti baš tako loš ;)
Dragi mužu, sretna nam druga godišnjica braka.
- 08:00 -
Molim, bez stida, srama i ustručavanja (12) - Pali printer! - #
petak, 13.07.2007.
Obavijest
Mo'šmislit više ne stanuje ovdje.
Preselila je na novu adresu, prije minutu.
Ajd pa-pa do čitanja na novom blogu!
(Hint: klik na nove komentare odvest će vas pravo na novi blog)
P.S.
"Za plavuše i one koji se tako osjećaju" ;-)
- 11:02 -
Molim, bez stida, srama i ustručavanja (8) - Pali printer! - #
srijeda, 11.07.2007.
Zakaj se ja bojim vanzemaljaca?
Instalirala sam si extreme tracking pa sad vidim koliko me, siroti, klikčete (UPDATE; ljudi, ovo vam je hint! Vi, nekolegijalni blogeri jedni! Vidim ko je i kad bio i nije komentar ostavio! :)) s nadom da će te naići na neki novi post... a ono; štanga.
Sorry, ja vam trošim vrijeme na spamanje sladoledne mafije, al eto, one sada spavaju.
Zato;
Zakaj se ja bojim vanzemaljaca?
Nekad su mi bili baš super. Jesu.
Onakvi zeleni s velikim okama, dugim tankim ekstremitetima.
"Bliski susreti treće vrste" mi je bio jedan od najdražih filmova, imala sam čak i knjigu! Jesam. Sa slikama.
I imala sam postere s vanzemaljcima polijepljene po zidu!!! Red vanzemaljaca, red New kidsa (onih iz Blocka), red vanzemaljaca, red dečkiju iz neke grupe kojoj sam zaboravila ime...
Onda sam, kao, odrasla, pa sam malo i zaboravila na njih. Jel'te, bilo je sasvim dovoljno prizemnih stvari s kojima sam se trebala baviti; završit školu, zaposlit se, zbrisat od kuće...
E, baš to brisanje od kuće, bilo je kobno.
Kad ste podstanar imate za sebe jednu sobu. Ostatak kuće ili stana dijelite sa sustanarkom i kozom koja vam iznajmljuje sobu.
Dakle, u tu jednu sobu morate staviti sve što imate. Što nije puno - taman da sve stane u sestrin yugić.
Mami žao što ste otišli. Iako vas je oduvijek odgajala da budete samostalni, da pratite prirodan tijek stvari, mama mora žaliti kad joj piceki napuštaju gnijezdo. I tako, mama vam kupi TV. (OK, kupila je TV i sokovnik, TV je seka imala doma pa je sebi izabrala sokovnik. Odnosno nije. Htjela je ona TV - jebote, pa ko uopće koristi te sokovnike? - al sam ju uvjerila da joj ipak treba sokovnik. Vegetarijancu sokovnik jednostavno mora trebati!).
TV pristojnih dimenzija (znači, nije veliki), srebrni (boja koju volite) sa lijepom zelenom lampicom koja vas obavještava jel' TV upaljen ili ugašen (???), daljinski included.
Onda, taj TV stavljate na ormarić na kraj kreveta - nemate kam drugdje s njim - fino namjestite automatsko gašenje i možete u miru zaspati, znajući da će se TV ugasiti sam, nakon 30,60,90 ili 120 minuta.
Eh, lampica.
Napisala sam da je zelena? Jesam.
Kad je TV ugašen, postane zelenija.
I sad dolazi napeti dio;
Putem te lampice vanzemaljci su pokušavali sa mnom komunicirati!!!!!!
Kako je to bilo?
Ovako;
Ja bih zaspala gledajući TV. Hmmmm? Nisam baš gledala. Zaprav, nikad nisam voljela, ni mogla, zaspati uz TV. Izmjena svjetla bi me tjerala da pomislim kako se događa nekaj zanimljivo. A ja sam vam ćorava, pa bih tražila naočale po podu, pa ih stavila, pa skužila da je nekaj bezveze, pa nastavila spavati i tako u krug. Mučenje je to bilo, al kad se odjednom nađete sami u svijetu, bez mame i pesa koji bi vas čuvali, svjetlo u sobi je pod "must have" i morate se naučiti zaspati uz isto.
Nego? Di sam? Aha. TV. Spavanje.
Zaspala bih. A onda bi me nešto probudilo. Svjetlo od TVa. Al ne sa ekrana. Svjetlo od lampice. Zeleno svjetlo od zelene lampice. Bilo bi ogrooooooomno. Nevjerovatno ogroooomno!
Prvu noć kad se to dogodilo, zanemarila sam. Pokrila sam se preko glave i nastavila spavati.
Eh, al vanzemaljci su vam uporni. Pokušali su oni i iduće veće!
Ponovo - budi me ogromna zelena lampica. Hebem ja njoj sve po spisku. I, kako nisam tip koji bi drugima tajio što o njima misli, hebem joj po spisku ravno u facu.
I onda vidim!
Ne, nisam vidjela vanzemaljca! Da jesam, danas ne bih bila međ živima, a na spomeniku bi mi pisalo "Umrla od straha".
Vidjela sam simbole!!!!!!!!
Točke i točkice činile su pravilne oblike. Nešto slično runama. Izmjenjivali su se.
'bem ti. Nije mi bilo svejedno. Upalila sam noćnu lampicu, obrisala sam znoj sa čela, malo se skulirala, pa nastavila spavati. U svjetlu noćne lampice, naravno.
Treće veće došli su mi ponovo!
Pristojno sam im rekla da me puste na miru i da ja uopće ne želim znati da postoje. Nek idu gnjavit nekog drugog. Nekog više open minded. Upalila sam noćnu lampicu i ponovo zaspala uz nju.
Četvrta noć. Evo njih opet!
E, sad sam već bila ljuta. Pa koliko im treba da skuže odjeb? Napredna civilizacija, mo'šmislit!
"Rekla sam vam da me ne zanimate!!!!!!!"
Ponavljalo se to neko vrijeme. Izjebalo me toliko da sam morala napisati pismo onoj iz Glorije. Ne Magdi, nego onoj kaj se bavi tarotom i tim stvarima.
Odgovorila mi je da sam luda.
Onda sam i sama shvatila - luda sam. Glupačo, pa isključi TV iz struje i riješen problem.
Eto, tako je to bilo.
Isključila sam TV iz struje pa su napokon shvatili da mislim ozbiljno.
Od tada mi se više nisu javili.
Al strah je ostao.
Seka mi je u to vrijeme pripremala ispit iz psihologije i zainteresirala se za moj "slučaj".
Problem bi bio da sam imala i zvučne halucinacije, a nisam.
Ovako, stvar je bila u umoru, stresu, mojoj dioptriji i bujnoj mašti.
- 08:40 -
Molim, bez stida, srama i ustručavanja (9) - Pali printer! - #
petak, 06.07.2007.
Čestitam! Nasamarit ćemo vas!
After this automated computer ballot, your e-mail address emerged as one of three winnersin the category "A" with the following winning Information:........ You as well as the other winners are therefore to receive a cash prize of ÂŁ1,000,000 (One Million Britain Pounds Sterlings) each from the total payout...
You have have been awarded €750,000 Euros in the SWISS-LOTTO Satellite software email lottery in which e-mail addresses are picked Randomly by software powered by the Internet through the worldwide website...
Now i have the intent to contact you over this financialtransaction worth the sum of NINTEEN MILLION, THREE HUNDRED THOUSAND UNITED STATES DOLLARS ($19,300,000.00 ) for our future success.
This is and abandoned sum that belongs to one of our bank foreign customers who died along with his entire family through plane crash disaster since few years ago...
... i tako dalje, i tako dalje, i tako dalje....
Ljudi, ja sam vam najsretnija osoba na svijetu!
Ste čuli? Bill Gates više nije najbogatiji čovjek. Ne, ne! Pretekla sam ga! Kad se zbroji sav dobitak koji sam "osvojila" u proteklih mjesec dana dobije se suma s kojom bih vjerojatno mogla kupiti cijelu Zemlju. Eto. Kupujem ovaj planet i svi bu'mo bili sretni i zadovoljni jer sam vam ja jako dobra i pazit ću na vas, stanovnike istog.
Gore citirani su tek neki od silnih mailova koje sam dobila, a glupi komp ih je spremio pod "neželjene poruke"!!! Idiot!
Pa tko ne bi želio tu silnu lovu? Tko?
Ok, ima vas (nas!!!) koji ju ne žele - koji briju da u novcima ipak nije sve.
Al bome ima budala koje su pale na te fore. Vrijeđajte se vi koliko god hoćete, al ak ste pali na foru - budale ste.
Što je najtužnije, prevareni ne samo da nisu osvojili ništa, već su izgubili i ono svoje što su imali. Jer da, traže te da uplatiš određeni iznos - platiš transakciju, ili porez na dobitak, ili već nešto... - upravo je prozirno kako se taj iznos jednostavno ne može odbiti od dobitka - i onda nasjedneš misleći kako je to samo sitnica naspram onog što ćeš dobiti, daš svoju teško ušteđenu ušteđevinu ili posudiš od prijatelja i susjeda - pa vratit ćeš im. I to uz dobre kamate.
Ili te traže broj računa, kartice, nečega... ali, umjesto da ti se lova podeblja, ostaneš bez nje.
Fore su im strašno prozirne i ne mogu vjerovati da netko može nasjesti na njih, pogotovo netko ko se zna služiti kompjuterom - prima i šalje mailove - (ne kažem da su glupi oni koji se kompjuterima ne služe. Jednostavno, ovo mi je fora na koju bi mogla nasjest tek sirota neobrazovana bakica koja po cijele dane radi u polju, ne čita novine niti gleda TV, ma znate na koji tip mislim), al eto, ima ih i takvih, inače ja ne bih dobivala po dva takva maila dnevno.
Da se možeš obogatit pukom srećom, možeš, al stvarno moraš imati sreće. I lijepo je vjerovat da ćeš jednog dana osvojiti sumicu koja će te riješiti svih materijalnih briga.
Igrajte igre na sreću ako vas vesele, ali pamet u glavu!
I odčepite nos - sve što zvuči previše bajno, smrdi nadaleko i naširoko. A što je bajnije nego osvojiti u igri u kojoj niste ni znali da sudjelujete?
I, ne, nemate rođaka za kojeg niste znali.
- 12:23 -
Molim, bez stida, srama i ustručavanja (14) - Pali printer! - #
srijeda, 04.07.2007.
Valpovo
Grad u srcu Slavonije, cca. pol sata vožnje po zaobilaznici od Osijeka.
Hmmmm? Ok, pol sata ima od kuće moje bake do kuće moga ujaka, ako ja vozim. Ako vozi Ero, onda je to vrijeme ipak nešto kraće
Ja ću vas kroz Valpovo provesti svojim očima i djetinjstvom, a konkretnije činjenice možete naći na stranicama Wikipedije
Dobrodošli u Valpovo!
Ovaj sam vikend u Valpovu bila povodom osamdesetog rođendana moje bake. U Valpovu i Osijeku još imam i dva ujaka, te sestričnu i bratića sa svojim obiteljima. U dva dana sve ih je trebalo posjetiti, da se netko ne uvrijedi, a slavljenica se i inače žali da smo kratko kod nje, stoga nisam uspjela posjetiti i poslikati baš sva mjesta koja sam željela.
Jedna od meni sretnijih vijesti bila je da je kula ponovo otvorena za razgledavanje. To je znamenitost koju sam svakako morala ponovo vidjeti. Na kulu sam se zadnji put popela prije dobrih 15 godina i više, tokom rata bila je zatvorena, a razlog tomu bio je što je kula bila "okupirana" od lokalne radio postaje
Bila sam zbilja presretna kada sam čula da se opet mogu popeti uskim kamenim stubištem.
Sada se ulaz u kulu naplaćuje – 3 kn za odrasle, 2kn za djecu, za bebe – džabe, a sredstva idu lokalnoj izviđačkoj zajednici.
Kula pripada kompleksu srednjovjekovno-baroknog dvorca Prandau-Norman.
Uz dvorac se nalazi i prekrasan park, prostrani pejsažni perivoj
sa svojim "znamenitostima" kao što su prastara Platana
i, svojevremeno, jedno od tek tri drva Ginkobilobe u Hrvatskoj
Voljela sam se polako šetati tim parkom, stazicama, zamišljajući sebe kao stanovnicu dvorca u haljini sa širokom krinolinom.
U parku je smješten i dječji vrtić, što je baš super za klince – u prirodi, okruženi zelenilom, daleko od prometnica, buke, smoga...
Na ovim sam se ljuljačkama i ja ljuljala – nisu li baš super? A u drvenoj kućici sam usrala svoju novu zimsku jaknu nečijim govnom ! Sestra i bratić bježali su od mene ko od vraga.
Kroz Valpovo teče rijeka Karašica (ime je dobila po ribi Karasu, sram vas bilo!).
(most Malta preko Karašice na ulazu u centar)
Sjećam se jedne zgode, svaki put bi mi ju dedin prijatelj Brico ispričao kad bi se sreli; imala sam oko 4 godine, pecala sam sa dedom i njegovim društvom na Karašici, a zaprav sam ga svako malo gnjavila da mi se piški ili kaki, da sam gladna (pojela im mamce od žganaca). Baš mi je bilo dosadno jer ništa se nije događalo, jako duuuugo nitko nije upecao ništa. Onda je jedna zagrizla na dedinu udicu, a ja sva sretna i ponosna, popela se na neki brežuljak (20cm visine), digla ruke i zaderala se "Moj deda šampinjon!!!!!!!"
Preko mosta Malta ulazimo u centar grada
Krajem lipnja i početkom srpnja održava se Ljeto valpovačko (LJETO VALPOVAČKO piše na ovoj zelenoj traci). Kako nikad nisam uspjela dobiti godišnji u to vrijeme, i ova me manifestacija razveselila nakon dugog niza godina.
Nekad je to bio najobičniji seoski kirvaj (barem ga se ja tako sjećam), sve puno štandova s razno-raznim đinđama, cirkusom – deda mi nikad nije dao da odem vidjeti biće pola žena pola sirena strahujući da ću imati noćne more. Nisam mu znala objasniti da je mene zanimalo hoće li joj se vidjeti spoj tijela i kostima ili će ipak biti realnije...
Danas je taj vašar ipak nešto ozbiljniji i vrijedi mu prisustvovati. U dvorištu dvorca održavaju se koncerti, kroz grad prolazi povorka KUDova u narodnim nošnjama, koji potom izvode narodne plesove na pozornici na Korzu.
Moja ujna ima veliku lutku s ovakvom nošnjom. Jednom je mene obukla u nju (nošnju, ne u lutku) – jedva sam stala u nju, al nekako jesam – i onda me "tjerala" da njene goste nudim s kruhom i soli .
Dalje;
Na ovoj livadi, lijevo od kipa Bogorodice, nekad je stajalo kino. U ratu je bilo jako oštećeno te je prije koju godinu i srušeno. Zadnje u tom kinu gledala sam "Peti element". Ludnica! Kino je bilo malog kapaciteta, a film hit, te su ljudi su donosili svoje stolice, i zdušno, iz sveg glasa, navijali za Brucea! Mnogo godina prije toga seka i ja krenule smo na nedjeljnu matineju, željele smo pogledati "Družbu Pere Kvržice". Nažalost, datum prikazivanja filma koji je stajao na plakatu, s vremenom je izblijedio, završile smo na "Dvanaest žigosanih"! Naime, "Družba Pere Kvržice" prikazivala se koju godinu prije.
Na istoj slici, skroz lijevo, možete vidjeti terasu hotela. Nekad je bila zatvorena prema ulici, a noću je s nje dopirala vesela muzika. Rat je i to razorio.
Ispred terase je autobusni kolodvor, a u sklopu hotela bila je brijačnica u kojoj je radio dedin prijatelj Brico
kao što vidite ni brijačnice više nema. Za to je ipak odgovorna modernizacija grada i otvaranje profesionalnih frizerskih salona.
Preko puta kina je valpovački Korzo, centar centra
Tu sam provodila večeri sa svojim valpovačkim društvom, tu su se rađale prve ljubavi. Nekad Korzo nije vrvjeo bircevima.
Na korzu je bila (i mislim da još uvijek je. Prošle godine je bila, ove ju nažalost nisam uspjela posjetiti) slastičarnica "Korzo". Jedino sam njihov sladoled od limuna voljela.
Na zgradu hotela, prema zapadu uz glavnu cestu, naslanja se pošta, a uz nju je nekad stajala Čitaonica. Čitaonice se sjećam kao mjesta gdje je deda bježao od bake (kada iz nekog razloga nije mogao u ribičiju). U Čitaonici nije čitao, ali je kartao belu i igrao šah.
Ni čitaonice više nema.
Ovdje me je baka slala svako jutro po kruh i mlijeko, ali i po još neke potrepštine. Često i po nekoliko puta dnevno.
Valma je za mene bila pravi mali raj. Prvi "veliki" trgovački centar koji sam vidjela! Onda su došle Bille, Kauflandi... i Valma je postala mala. Al još uvijek se drži!
I, na kraju, zidić:
Nemam posebnu priču vezanu uz njega, osim što me je oduvijek fascinirao.
Eto, to je moja priča o Valpovu.
Kao što sam već rekla, nisam imala vremena posjetiti baš sve što sam željela, niti poslikati kak spada, no nadam se da ću za to uskoro imati priliku, što znači; nastavak slijedi.
Pozdrav iz Slavonije!
- 09:23 -
Molim, bez stida, srama i ustručavanja (16) - Pali printer! - #